Dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada groblje na Sustipanu postaje pretijesno, općinska uprava otkupljuje zemljišne čestice u Splitskom polju na predjelu Tršćenice za novo groblje. Današnje splitsko groblje Lovrinac pod prvotnim imenom Pokoj otvoreno je po općinskoj odluci 1. travnja 1928. godine. Njegovo posvećenje obavljeno je 15. travnja iste godine.
Prva Splićanka koja je našla mir pod mladim čempresima tek posvećenog ukopišta bila je trideset devetogodišnja Kata Marjanović, rođena Devivi, supruga Duje Marjanovića, obalnog radnika, koja je pokopana 16. travnja 1928. o trošku općine. U povodu Dana mrtvih godine 1929. općina joj je podigla i jednostavni kameni spomenik na kojemu, kao trajni pečat, ostaju uklesane riječi o prvoj stanovnici groblja. Split tako u travnju 1928. godine na istočnom ulazu u grad, u Splitskom polju na uzvišenoj zaravni koja krade ljepotu obližnjega mora i preslikava ga u susjedne gole mosorske klisure, dobiva novo Gradsko groblje. Pokoj već iduće godine mijenja ime u Lovrinac, koje stječe po obližnjoj crkvici sv. Lovre. Već godinu dana nakon otvorenja javlja se potreba za njegovim širenjem izvan uređenih površina te općina licitacijom 10. travnja 1929. godine izabire izvođača radova na ograđivanju novoga predjela za ukope. Groblje se stalno širi nastojeći zadržati osnovne planove ukapanja određene projektima koji su izrađeni u skladu s konfiguracijom terena, no zbog početka Drugoga svjetskog rata zaboravljaju se planovi i ne poštuje geometrijska pravilnost, te se umrli neplanski i nesustavno pokapaju tijekom četverogodišnjeg razdoblja, kad nastaju i talijansko i njemačko groblje.
Nakon rata stihija ukapanja bez reda i pravila nije imala kraja, a kako se u groblje nije mnogo ulagalo, svi su projekti redovito ostajali neostvareni, te je groblje pomalo izgubilo atribute suvremenog gradskog groblja.
Ranih 60tih, kada se spašavaju posljednje kosti pokopanih na Sustipanu uoči uništenja staroga groblja, na zapadnom dijelu Lovrinca podiže se sjeme budućega partizanskoga parka, Spomen – kosturnica palih boraca, u obliku kamene pećine ovalnog tipa, prema idejnom projektu B. Pervana iz godine 1948. Bio je to poticaj da se pokrenu najosnovniji radovi, kao što je uređenje parkirališta, gradnja upravne zgrade, postavljanje kioska za prodaju cvijeća i uređenje javnog zahoda. Napravljeni su prvi zahvati na raščlanjenu vodovodne mreže, koja još uvijek nije bila dostatna, te je asfaltirano 2200 metara četvornih pješačkih staza.
Pri poduzeću “Parkovi i nasadi” osnivaju se grobarska i hortikulturna grupa, koje se brinu o ukopima, vođenju grobljanskih knjiga, evidenciji grobova i grobnica, što se odražava na ukupan izgled groblja. Građevinska i klesarska grupa pridonose kvalitetnijoj izgradnji i ljepšem izgledu grobnica. Sedamdesetih godina ovo splitsko poduzeće od općega javnog interesa svojim sugrađanima na jednome mjestu može ponuditi ukupnu uslugu na visokoj profesionalnoj razini. Također došlo je vrijeme za oživljavanje inicijativa uređenja Lovrinca po suvremenim europskim standardima, uklopljenima u zadani ambijent i postojeće grobne rastere. U prosincu godine 1971. raspisan je opći natječaj za idejno, prostorno, pejzažno i arhitektonsko rješenje gradskoga groblja Lovrinac i Spomen-parka palim borcima NOR-a u okviru splitskoga groblja. Između deset pristiglih radova otkupljena su tri, premda glavna nagrada nije dodijeljena. Uži natječaj raspisan je u listopadu 1974. zatražio je od nagrađenih skupina stručnjaka razradu dotadašnjih projekata te je odlučeno da se uređenje groblja provede po projektu time doc. Miroslava Kollenza iz Zagreba. Pojedini momenti ovoga nagrađenog projekta u slijedećim su godinama ostvareni, dok se neki još uvijek u planu ostvarenja.
Osobitost splitskog groblja hortikulturno je bogatstvo, njegovano i oplemenjivano 80 godina – od prvih mirti i ruža penjačica iz 1924. godine, do nedavno zasađenih mladih drvoreda čempresa. Upravo su čempresi, ti vječni stražari nad grobovima naših dragih, najprepoznatljiviji simboli splitskog gradskog groblja.