Groblja su nastanjeni parkovi. Ona su odraz podneblja, pomno planiran i kultiviran prostor koji svjedoči o svojim mrtvima, ali još više o svojim živim stanovnicima. Važnost hortikulturnog uređenja bila je jasna prvim planerima budućeg splitskog groblja.
Dokaz o tome nalazimo u zabilješkama iz dnevnog tiska još daleke 1925. godine: “Do konca ove godine unutrašnjost groblja bit će potpuno uređena. Osobito se istiću nasade cvijeća. Tamo se na općinskom zemljištu nalaze tri velika rasadnika cvijeća i jedno sjemenište. Cvijeće koje je zasađeno na ovom grobištu je izvanredno lijepo i odgovara ambijentu. Ima 12000 santonina ili zimzelenih grmečaka, tako finih kao pepeljasta svila, koji prave živice po puteljcima. Od zimzelena, vrsti ligustra, zasađeno je 700 komada. Već sada ima tisuću mirta, tog klasičnog nadgrobnog ukrasa, bez kojega ne možemo zamisliti groblje ni antikno ni moderno. Po zidovima s unutrašnje strane penje se preko 500 ruža penjačica, pasiflora i ljubičastih glicinija. Osobiti ukras groblja jesu ruže bijele, crvene i žute, također jedan dekorativ svih krasnih grobišta. Posađeno je 1000 komada”.
Pedeset godina nakon ovog izvješća Sonja Jurković, dipl.inž. arh., kao članice stručnog tima doc. Miroslave Kollenza jasno nam daje pregled biljnog svijeta Lovrinca u okviru idejnog rješenja uređenja groblja: “Prostor postoječeg groblja već je uređen i ozelenjen. Dominantna vrsta je čempres, što je i osnovna karakteristika i simbol svih primorskih groblja. On svojom čvrstom tamnom krošnjom simbolizira trajni počinak i u ovim užeglim prostorima pruže hladovinu i mir. Ostali prostori koji tek treba da budu izgrađeni i uređeni kao groblje, već imaju pejzažne vrijednosti vrletnoga ali ipak privlačnoga ambijenta. Veći komadi krškog kamena i stijena, koji strše iz terena na blago zatalasanim travnjacima Kostrike i Kršina, razigranost reljefa što se terasasto spušta s dva brežuljka, nekoliko već formiranih grupacija alepskog bora, nisko makijasto grmlje uz kamene zidove te lijepe vizure na Mosor i more, sve to već sada pruža mnogo doživljaja”. S posljednjim desetljećem 20. stoljeća Lovrinac je nanovo ozelenio, dobivši nove drvorede čempresa, drugih autohtonih stabala i živica, što je uz proširenje ukopišta, izgradnju kamenih česmi, rekonstrukciju vodovodnih instalacija, asfaltiranje novih staza i izgradnju dvaju glorijeta, umnogome podiglo estetsku razinu splitskoga groblja. Danas, naše sedamdeset trogodišnje groblje ima prepoznatljiv izgled. Kao što je zagrebački Mirogoj presvučen odorom bršljana, a glasovito varaždinsko groblje čuvaju grmolike niše, splitsko groblje u tajnoj je sprezi s nebom preko stasitih, drevnih čempresa.